Kamfor

Prirodna i sintetičkaPRIRODNO I SINTETIČKO, POPULARNO I NEOBIČNOsvež · medicinski · aromatičan
Gornje notePiramida
4/5Jačina
—Trajnost
2Poreklo
Uzorak
Kamfor kao sirovina za parfeme
Gornje note
Cinnamomum camphora
Definicija

Kamfor je voštana, bezbojna čvrsta supstanca jakog mirisa, po hemijskoj klasi terpenoid i ciklični keton. Miris mu je prijatan i prodoran.

Kamforni
95
Drvenasti
55
Medicinski
80
Svež
65
Nanast
45
Hladan
70
Bornan-2-one, 2-Bornanone, 2-Camphanone, Gum camphor, Laurel camphor, Formosa camphor, Japan camphor, Spirit of camphor
Type
Sirovina
Olfactive family
Aromatični
Source
Drvo kamforovca (Cinnamomum camphora), a sintetički se dobija i iz terpentinskog ulja
Chemical class
terpenoid i ciklični keton
Instrumenti
Piramida
GGornje note
SSrednje note
BBazne note
4/5Jačina
Visoka
jačina mirisa
Zemlje proizvođači
Tajvan Japan

Miris

Kamfor ima jak miris koji podseća na naftalin. Prema drugom opisu, miris mu je kamforni. Prag detekcije mirisa navodi se kao srednja vrednost od 0,079 ppm. Drugi opisi nazivaju taj miris prijatnim i prodornim, odnosno prodornim i aromatičnim. Navedeni prag mirisa kreće se od 0,0026 mg/m3 do 0,96 mg/m3.

Molekul: proizvođači i varijante

Detaljno

Šta je kamfor

Kamfor ima formulu C₁₀H₁₆O i molekulsku masu 152,23. Dobija se iz drveta kamforovca (Cinnamomum camphora), velikog zimzelenog drveta koje raste u Istočnoj Aziji, i iz drveta kapur (Dryobalanops sp.), visokog drveta za građu iz Jugoistočne Azije. Ima ga i u nekim srodnim vrstama iz porodice lovora, pre svega u vrsti Ocotea usambarensis. Listovi ruzmarina (Rosmarinus officinalis) sadrže 0,05 do 0,5 % kamfora, a biljke roda Heterotheca oko 5 %. Važan izvor kamfora u Aziji je kamforni bosiljak, roditeljska vrsta afričkog plavog bosiljka.

Jedinjenje je hiralno i postoji u dva moguća enantiomera. Uobičajeni prirodni oblik je (+)-kamfor, odnosno (1R,4R)-bornan-2-one. Njegov odraz u ogledalu, (-)-kamfor, u prirodi je vrlo redak, ali se javlja u eteričnom ulju biljaka roda Matricaria. Prirodni oblik je desnogiri, a sintetički racemski.

Kamforovac i njegovi hemotipovi

Cinnamomum camphora je sinonim za Camphora officinarum, zimzeleno drvo poreklom iz toplih umerenih i suptropskih oblasti Istočne Azije. Poznat je pod više imena, najčešće kao kamforovac, kamforovo drvo ili kamforov lovor. Listovi su mu sjajni i voštanog izgleda, a kada se zgnječe, mirišu na kamfor. Kamforovac ima šest hemijskih varijanti, takozvanih hemotipova: kamfor, linalol, 1,8-cineol, nerolidol, safrol i borneol. Kamforni tip preovlađuje u Indiji i Šri Lanki, a njegovo ulje sadrži 54 do 97 % kamfora. Linalolni tip je čest na Tajvanu i u Japanu, a cineolni preovlađuje na Madagaskaru. Borneolni tip ima komercijalnu vrednost u Kini, gde se borneol koristi u medicini. Berači u Kini pri berbi razlikuju hemotipove po mirisu, da ih ne bi mešali.

Fizička svojstva

Kamfor sublimira na tački ključanja. Na 25 °C jedan gram se rastvara u oko 800 mL vode, u 1 mL alkohola, u 1 mL etra i u 0,5 mL hloroforma. Iz alkoholnog rastvora taloži se dodavanjem vode. Manje je gustine od vode, pa pluta na njoj.

Upotreba

Kamfor se vekovima koristi kao začin u kuhinji, kao sastojak tamjana i kao lek. Odbija insekte i uništava buve. Od njega se prave sredstva protiv moljaca i lekovi, a koristi se i za izradu aroma. Celuloid, a zatim i filmska podloga, pravili su se od nitroceluloze uz dodatak kamfora. Kamfor je bio i važan sastojak u proizvodnji bezdimnog baruta. Drvo kamforovca odbija insekte.

Istorija

Engleska reč camphor javlja se u 14. veku, a potiče od starofrancuskog camphre, koje vodi poreklo od srednjovekovnog latinskog camfora i arapskog kāfūr. Na starom malajskom kamfor se zvao kapur barus, što znači „kreda iz Barusa”. Barus je bio drevna luka na zapadnoj obali Sumatre. U njoj se trgovalo kamforom iz borneskih kamforovih stabala, kojih je u tom kraju bilo mnogo. Kamfor je istorijski važan kao jedinjenje koje se lako prečišćava iz prirodnih izvora.

Do početka 19. veka većina zaliha kamforovog drveća bila je iscrpljena, a velike preostale sastojine ostale su u Japanu i na Tajvanu. Tajvan je proizvodio mnogo više od Japana. Kamfor je bio jedna od glavnih sirovina koje su kolonijalne sile izvlačile s Tajvana i jedna od najunosnijih. Najpre Kinezi, a zatim Japanci uveli su monopol na tajvanski kamfor. Godine 1868. britanske pomorske snage uplovile su u luku Anping, a lokalni britanski predstavnik zatražio je ukidanje kineskog monopola na kamfor. Kada je lokalni carski predstavnik to odbio, Britanci su bombardovali grad i zauzeli luku. Pravila o kamforu koja su dve strane potom dogovorile nakratko su ukinula monopol. Japanski državni monopol podigao je cene kamfora za industrijalizovane zemlje Zapada, a glavni kupci bili su SAD, Nemačka, Francuska i Engleska.

Postupak proizvodnje kamfora pretvorio je Nemačku iz drugog najvećeg uvoznika prirodnog kamfora u vodećeg izvoznika sintetičkog kamfora. Godine 1922. jedna fabrika filma vratila se prirodnom kamforu uprkos višim troškovima, jer sintetički kamfor kao plastifikator još nije bio jednakog kvaliteta.

Propisi

U Evropskoj uniji prisustvo kamfora mora da se navede u sastavu kozmetičkog proizvoda kada njegova koncentracija prelazi 0,001 % u proizvodima koji se ne ispiraju ili 0,01 % u proizvodima koji se ispiraju.

Svih sedam ekstrakata možete da probate u setu uzoraka.

·

Povezano: 4-metilanizol · Almaciga · Arnika · Asam čaj · Kalikantus · Platno · Karvon · Davana

Dobijanje i hemija

Način dobijanja

Prirodni (+)-kamfor vekovima se dobijao kao šumski proizvod: kondenzovao se iz pare koja se oslobađala pri prženju strugotine od drveta Camphora officinarum. Kasnije se kroz usitnjeno drvo propuštala vodena para, a pare su se kondenzovale. Jednostavni destilacioni uređaji postavljani su u planinskim krajevima gde to drvo obično raste. Drvo se seklo na komadiće, koji su se parili u retorti. Para je prolazila kroz komoru za hlađenje, a kamfor se zatim kristalisao na unutrašnjoj strani kutije za kristalizaciju. Kamfor se potom strugao i nosio u državne fabrike na preradu i prodaju. Drvo i listovi destiluju se vodenom parom radi eteričnih ulja. Kada se kamfor odvoji filtracijom, preostalo eterično ulje frakciono se destiluje u četiri frakcije, koje se zovu belo, žuto, smeđe i plavo kamforovo ulje. Nijedna frakcija ne sadrži mnogo kamfora, najviše 9 %, a obično 3 %. Žuta i smeđa frakcija bogate su safrolom i obično se ne prodaju na slobodnom tržištu, a plava se ne prodaje uopšte. Sintetički kamfor dobija se iz alfa-pinena, koga ima u izobilju u uljima četinara, a može se destilovati iz terpentina koji nastaje kao sporedni proizvod hemijske proizvodnje celuloze. Uz anhidrid sirćetne kiseline kao rastvarač i jaku kiselinu kao katalizator, alfa-pinen prelazi u izobornil-acetat. Hidrolizom tog estra nastaje izoborneol, čijom se oksidacijom dobija racemski kamfor.

Formula
C₁₀H₁₆O
CAS
76-22-2
Botanički naziv
Cinnamomum camphora
Izgled
Bezbojni ili beli kristali, granule ili kristalne mase
Jačina mirisa
Jak
Sinonimi
Bornan-2-one, 2-Bornanone, 2-Camphanone, Gum camphor, Laurel camphor, Formosa camphor, Japan camphor, Spirit of camphor
Status prema standardima IFRA
Pogledajte napomenu

Za samu sirovinu ne postoji IFRA standard (51. amandman)

Fizička svojstva
Tačka ključanja
209 °C
Tačka topljenja
174 do 179 °C
Tačka paljenja
66 °C (zatvoreni sud)
Relativna gustina
0,992 na 25 °C
Indeks prelamanja
1,5462 na 20 °C

U parfemima

Nijedan parfem kuće PREMIEREPEAU trenutno nema kamfor među navedenim notama.

Uloga u formuli
01modifikator
02sredstvo za podizanje
03svežina
04sredstvo za izoštravanje
Oblici na tržištu
prirodni izolat sintetički

Pogledajte i

6 nota