Sarsaparila: tri biljke dele jednu reč, a zabrana iz 1960. nikada nije imenovala puzavicu

Sarsaparilla is the name of Smilax ornata, a vine of Mexico and Central America whose root flavours drinks. The word also covers Indian sarsaparilla, Hemidesmus indicus, and wild sarsaparilla, Aralia nudicaulis, which are different plants. The 1960 United States food order names safrole and oil of sassafras. It does not name any Smilax.
Šta je sarsaparila?
Sarsaparila je naziv za Smilax ornata, puzavicu iz Meksika i Centralne Amerike čiji koren daje ukus pićima. Taj naziv se daje i dvema nepovezanim biljkama, Hemidesmus indicus iz južne Azije i Aralia nudicaulis iz Severne Amerike. Ovaj članak prati puzavicu i drži te tri biljke odvojeno.
Pretražite reč i stranice koje se rangiraju govore isto. Sarsaparila je puzavica, root beer je njen rođak sasafras, a američka vlada zabranila je tu puzavicu 1960. Treći deo je netačan. Naredba od 3. decembra 1960. štampana je u Kodeksu saveznih propisa i u njoj se navode safrol, ulje sasafrasa, izosafrol i dihidrosafrol. Nijedna biljka roda Smilax se u njoj ne pojavljuje. Šta je ulazilo u staro piće stvar je oko koje se dva izvora ne slažu, a legenda i to preskače.
Tri biljke koje dele jedno ime
Kewov spisak vaskularnih biljaka i indeks biljnih naziva IPNI smeštaju sve tri na različite grane porodičnog stabla.
| Narodni naziv | Biljka | Porodica | Gde je smeštaju spiskovi |
|---|---|---|---|
| Sarsaparila, honduraška ili jamajčanska sarsaparila | Smilax ornata Lem. | Smilacaceae | Belize, Kostarika, Gvatemala, Honduras, Meksiko i Nikaragva, sa Jamajkom navedenom kao introdukovanom |
| Indijska sarsaparila | Hemidesmus indicus (L.) R.Br. | Apocynaceae, porodica dogbanesa | Indija, Šri Lanka, Bangladeš, Pakistan, Mjanmar, Laos, Kambodža, Vijetnam i Malaja |
| Divlja sarsaparila | Aralia nudicaulis L. | Araliaceae, porodica ginsenga | Kanada i Sjedinjene Države, od Kolorada i Džordžije do Mejna |
Puzavica iz roda Smilax stoji iza starog španskog naziva i police sa root beerom. IPNI beleži Lemaireov opis vrste Smilax ornata u Illustration Horticole iz 1865. Naziv Smilax regelii, koji su Killip i Morton objavili 1936, u GBIF-u je sinonim za nju.
Mediteranska puzavica Smilax aspera, koju je Linne opisao 1753, pripada istom rodu ali je druga vrsta. Kewov spisak smešta je od Portugala do Indije i istočne Afrike. Istorijska stranica jednog proizvođača sokova navodi Smilax ornata u svojoj uporednoj tabeli, a fotografiju biljke potpisuje kao Smilax aspera, pa čak i stranice napisane za piće mešaju te puzavice.
Aralia nudicaulis nije vrsta roda Smilax, i za nju nije navedena nikakva upotreba ni ukus.
Odakle potiče reč sarsaparila?
Nijedan izvor ne navodi koren te reči.
Englesko poglavlje nalazi se u prevodu Nikole Monardesa koji je sačinio John Frampton, štampanom u Londonu 1577. pod naslovom Joyfull newes out of the newe founde worlde. Naslovljeno je „Of the Sarcaparillia.“
| Godina | Šta pokazuje zapis |
|---|---|
| 1577 | Poglavlje „Of the Sarcaparillia.“ u engleskom izdanju Monardesa |
| 1865 | Lemaire opisuje Smilax ornata |
| 1878 | Jedan američki almanah naziva svoju sarsaparilu „lekom za krv“ |
| 1960 | Naredba Sjedinjenih Država o safrolu i ulju sasafrasa u hrani, 25 FR 12412 |
| 1981 | Nacionalni toksikološki program prvi put navodi safrol u svom Izveštaju o karcinogenima |
Sarsaparila kao lek: u šta su ljudi verovali
Pre nego što je postala bezalkoholno piće, ta reč je prodavala lekove. To je zapis o tome šta se prodavalo i u šta se verovalo, a ne nalaz da koren nešto čini.
Almanah iz 1878. kompanije Ayer iz Lovela u Masačusetsu pokazuje kako je tvrdnja bila formulisana. Proizvod, kako se u njemu kaže, „postaje u svakom smislu lek za krv; ili, kako se obično kaže, čistač krvi.“ Koren je bio samo jedan sastojak. Ista stranica navodi da je njegov „glavni sastojak koren sarsaparile iz tropa“ i navodi mešavinu kompanije sa sastojcima kao što su stilingija, žuti kiseljak, mandragora i jodidi kalijuma i gvožđa. Flaša koja se prodavala kao sarsaparila bila je smeša sa poznatim imenom na etiketi.
Nijedan rad ne podržava medicinsku upotrebu korena biljke Smilax, pa se ovde ništa takvo ne tvrdi.
Da li je sarsaparila isto što i korensko pivo?
Nazivi se preklapaju, a svedočanstva o starom receptu se ne slažu. Dugogodišnja američka kolumna pitanja i odgovora kaže da biste mogli očekivati da piće potiče od biljke, „tropske puzavice u dalekom srodstvu sa ljiljanom“, ali da je prvobitno pravljeno „od mešavine brezovog ulja i sasafrasa“ i da je počelo kao patentni lek, „oblik sasafrasa koji se lako uzima“. Istorijska stranica jednog pivara tvrdi suprotno: „tradicionalno se sarsaparila pravila samo od korena sarsaparile.“ Oba su tvrdnje pisaca, nijedno nije recept iz tog perioda, i nijedan izvor ne odlučuje šta je bilo prvo.
Korensko pivo je jasniji slučaj. Pravilo Sjedinjenih Država o safrolu kaže da je sasafras biljka koja sadrži taj molekul, a pregled iz 2010. u časopisu Toxins navodi da je pre zabrane „safrol često korišćen za aromatizovanje korenskog piva i druge hrane.“
Stranica pivara navodi šta savremeni proizvođači korenskog piva dodaju: „vanilu, zimzelen, koren sladića, muskatni oraščić, akaciju, anis, melasu, cimet, karanfilić ili med.“ Svaki brend bira svoj skup, a reč na etiketi ne kaže koji.
Koristan odgovor ima tri dela. Sarsaparila je puzavica. Sasafras je drvo iz porodice lovora, Sassafras albidum, poreklom iz istočne Severne Amerike. A pića koja se nazivaju sarsaparila ili korensko pivo su mešavine, sastavljene od onoga što je svaki proizvođač izabrao.
Kako miriše i kakvog je ukusa sarsaparila?
Nijedan izvor ne opisuje miris korena ove puzavice. Ukus gaziranog pića je druga stvar, jer se miris koji ljudi nazivaju korensko pivo beleži za druge molekule. Istorijska stranica pivara navodi da ekstrakt korena sarsaparile ima „blago gorak profil ukusa“, zbog čega većina proizvođača dodaje sladić i slične arome.
| Molekul | Gde ga zapis pronalazi | CAS | Formula | Zabeležene reči za miris |
|---|---|---|---|---|
| Safrol | Ulje sasafrasa, „oko 80 odsto“ po pravilu SAD | 94-59-7 | C10H10O2 | Sladak, na anis, začinjen, topao, cvetan, na sasafras, drvenast (Good Scents), aromatičan, začinjen (Leffingwell) |
| Metil salicilat | Nema biljnog izvora | 119-36-8 | C8H8O3 | Slatkast, na korensko pivo, kamforast, fenolan, mentolast, na zimzelen, aromatičan (Good Scents), sladak, topao (Leffingwell) |
| 2-Hidroksi-4-metoksibenzaldehid | Koren indijske sarsaparile, prema radu iz 2013. | 673-22-3 | C8H8O3 | Vanila (Good Scents), aromatično (Leffingwell) |
| Sarsasapogenin | Nema biljnog izvora | 126-19-2 | C27H44O3 | Nema zapisa ni u jednoj bazi podataka |
Dva od njih nose reči koje ljudi vezuju za sok. Good Scents navodi „root beer" među rečima za miris metil salicilata, a naš glosar ga opisuje kao „sladak i voćni, podseća na root beer, ali se često asocijativno naziva mentolastim". Safrol je slatka nota nalik anisu na istoj listi. Steroid u središtu saponina nema nikakav zapis o mirisu. Nijedan izvor ne pokazuje da li koren biljke sadrži safrol ili metil salicilat.
Da li je sarsaparila zabranjena?
Nijedan propis ne zabranjuje koren sarsaparile. Ono što su Sjedinjene Države zabranile jeste skup supstanci. Kodeks saveznih propisa, glava 21, odeljak 189.180, definiše safrol kao „prirodni sastojak biljke sasafras" i navodi da je „ulje sasafrasa oko 80 procenata safrola". Njegov drugi stav smatra patvorenom „hranu koja sadrži bilo koji dodatak safrola, ulja sasafrasa, izosafrola ili dihidrosafrola, kao takvih", i hranu koja ih sadrži, „npr. koru sasafrasa, koja je namenjena isključivo ili prvenstveno kao sredstvo za prenošenje takvih supstanci na drugu hranu, npr. čaj od sasafrasa". Kao osnov navodi „naredbu objavljenu u Federalnom registru od 3. decembra 1960. (25 FR 12412)".
| Navedeno u propisu | Nije navedeno u propisu |
|---|---|
| Safrol | Smilax ornata i svaki drugi Smilax |
| Ulje sasafrasa | Reč sarsaparila |
| Izosafrol i dihidrosafrol | Bezalkoholna pića kao kategorija |
| Kora sasafrasa prodata za aromatizovanje druge hrane, kao što je čaj od sasafrasa | Zimzelen i metil salicilat |
Stranica jednog pivara priča drugačije: „Američka uprava za hranu i lekove zabranila je biljku za komercijalnu proizvodnju hrane 1960." Tekst propisa ne podržava tu rečenicu. Naredba se tiče supstanci sasafrasa. Prva rečenica jedne enciklopedije opisuje piće kao „prvobitno napravljeno od biljke Smilax ornata", a tabela jednog proizvođača sokova navodi biljku kao primarni izvor arome.
Tri nezavisna izvora slažu se u pogledu onoga na čemu je zabrana počivala. Nacionalni program za toksikologiju, u svom Izveštaju o kancerogenima, navodi da se „za safrol osnovano očekuje da je kancerogen za ljude na osnovu dovoljnih dokaza o kancerogenosti iz studija na eksperimentalnim životinjama", i da se ulje sasafrasa „nekada koristilo za aromatizovanje nekih bezalkoholnih pića, kao što je root beer" pre nego što je njegovo dodavanje u hranu zabranjeno 1960. Pregled iz 2007. u Chemical Research in Toxicology kaže da je „1960. FDA zabranila upotrebu ulja sasafrasa kao aditiva za hranu i aromu zbog visokog sadržaja safrola i njegovih dokazanih kancerogenih efekata", i da je molekul pronađen kao hepatotoksičan i slabo kancerogen. Pregled iz 2010. u Toxins svrstava safrol i u ulja muškatnog oraščića, cimeta i kamfora, i naziva ga „glavnim sastojkom ulja sasafrasa". Ovo su izveštaji o tome šta izvori zaključuju, a ne savet.
Program je safrol uvrstio 1981, u svoj Drugi godišnji izveštaj o kancerogenima. To je dvadeset i jedna godina posle naredbe o hrani, i poseban akt. Za ostala pravila o tom molekulu, u hrani, kozmetici, parfimeriji i kontroli lekova, pogledajte članak u žurnalu o safrolu.
Zašto su prestali da prodaju sarsaparilu?
Zapis daje dve odvojene stvari, i ne treba ih spajati. Prva je gubitak ukusa sasafrasa 1960, dokumentovan gore. Druga je gubitak prostora na policama, za šta su dokazi popularna istorija. Američka kolumna kaže da je piće „prosto izgubilo od kole, kao skoro svaki drugi ukus koji možete da navedete“, i da root beer, njegov najbliži rođak, čini manje od 4 odsto nacionalnog tržišta. Istorijska stranica jednog proizvođača sokova smešta pad u 1920-e i 1930-e, kada su novi ukusi stizali „naizgled svake nedelje“.
Oba su prikazi tržišta, ne tržišni podaci, i nijedan broj prodaje nije naveden. Ono što se može reći uže je. Sarsaparila kao biljka nikada nije bila zabranjena. Ulje sasafrasa napustilo je američku hranu 1960, a pića koja su se na njega oslanjala morala su da promene recepture.
Za šta se koristi sarsaparila?
Prvo kao ukus. Istorijska stranica jednog pivara kaže da ekstrakt korena sarsaparile ima „blago gorak profil ukusa“, a tabela jednog proizvođača sokova navodi tu biljku kao glavni izvor ukusa. Kao lek bila je verovanje svog vremena, i tu ovaj tekst o tome prestaje da govori. Tekst ne opisuje nijedan parfem kuće.
Indijska sarsaparila: koren koji miriše na rođaka vanile
Indijska biljka je ona koja ima sopstveni miris. Rad iz 2013. u Plant Foods for Human Nutrition navodi da „ekstrakti korena i mahune H. indicus i V. planifolia, redom, proizvode mirisna fenolna jedinjenja, 2-hidroksi-4-metoksibenzaldehid (MBALD) i 4-hidroksi-3-metoksibenzaldehid (vanilin)“. Drugi je vanilin. Prvi ima istu formulu, C8H8O3, i Good Scents za njega beleži jednu reč: vanila. Rad iz 2008. u Journal of Plant Physiology nosi naslov „Phenylalanine ammonia-lyase-mediated biosynthesis of 2-hydroxy-4-methoxybenzaldehyde in roots of Hemidesmus indicus“, što je drugi zapis da koren stvara taj molekul.
Ovo se odnosi samo na Hemidesmus. Smilax iz gaziranog pića nema zabeležen takav molekul. Kada neki izvor navodi „sarsaparila” i „vanila” u istom redu, proverite na koju biljku misli pre nego što se na njega oslonite. Časopis prati i druge slatke molekule na svojim stranicama o kumarinu i gurmanskoj porodici.
Često postavljana pitanja
Da li je sarsaparila isto što i korensko pivo?
Ne, iako se nazivi preklapaju. Korensko pivo bilo je piće od sasafrasa. Staru sarsaparilu jedan članak opisuje kao mešavinu ulja breze i sasafrasa, a jedan proizvođač pića kao samo koren. Savremene flaše jednog i drugog su mešavine, i nijedan izvor ne utvrđuje šta je nastalo prvo.
Za šta se koristi sarsaparila?
Kao ukus u bezalkoholnim pićima, a nekada i kao patentni lek. Jedan almanah iz 1878. prodavao je svoju sarsaparilu kao lek za krv. Jedan proizvođač pića kaže da ekstrakt ima blago gorak profil ukusa, zbog čega većina proizvođača dodaje sladić. Ono za šta se tvrdilo da leči bilo je verovanje, ne dokaz.
Zašto su prestali da prodaju sarsaparilu?
Sama sarsaparila nikada nije bila zabranjena. Američka uredba iz 1960. obuhvatila je safrol i ulje sasafrasa, ukus starijeg stila korenskog piva. Što se tiče polica, jedan američki članak kaže da je piće izgubilo bitku sa kolom, a istorija jednog proizvođača gaziranih pića ukazuje na nove ukuse dvadesetih godina prošlog veka. Nikakav podatak o prodaji nije naveden.
Da li je sarsaparila zabranjena?
Nijedno pravilo ne zabranjuje koren sarsaparile. Američko pravilo iz 1960, 21 CFR 189.180, zabranjuje dodati safrol, ulje sasafrasa, izosafrol i dihidrosafrol, kao i koru sasafrasa koja se prodaje za aromatizovanje druge hrane. Ono ne pominje Smilax ni sarsaparilu. Stranica jednog proizvođača pića koja kaže da je puzavica zabranjena pogrešna je u odnosu na tekst pravila.
Kako miriše i kakvog je ukusa sarsaparila?
Nijedan izvor ne opisuje miris suvog korena. Jedan proizvođač pića kaže da ekstrakt ima blago gorak profil. Notu korenskog piva koju ljudi očekuju nose drugi molekuli: metil salicilat, naveden uz reč mirisa korensko pivo, i safrol, sladak i nalik anisu.
Koja je razlika između sarsaparile i sasafrasa?
Sarsaparila je puzavica iz roda Smilax poreklom iz Meksika i Centralne Amerike, iz porodice Smilacaceae. Sasafras je drvo istočne Severne Amerike, Sassafras albidum, iz porodice lovora. Njegovo ulje sadrži oko 80 odsto safrola po američkom pravilu. Razlikuju se po porodici, po kontinentu i po molekulu.
Šta je indijska sarsaparila?
Hemidesmus indicus, puzavica južne Azije iz porodice zimzelenovki, nije Smilax. Rad iz 2013. navodi da njen koren proizvodi 2-hidroksi-4-metoksibenzaldehid pored vanilina iz mahune vanile. Ista formula kao kod vanilina, a Good Scents beleži samo jednu reč za miris: vanila.
Šta je divlja sarsaparila?
Aralia nudicaulis, biljka iz porodice ginsenga koja raste širom Kanade i Sjedinjenih Država, od Kolorada i Džordžije do Mejna. Nije Smilax i nije puzavica od koje se pravi sok. Nijedan izvor ne navodi njenu upotrebu ni ukus.
Izvori
- IPNI i Kew, World Checklist of Vascular Plants, zapisi i areali vrsta Smilax ornata, Smilax aspera, Hemidesmus indicus, Aralia nudicaulis i Sassafras albidum, uz GBIF za Smilax regelii kao sinonim.
- Code of Federal Regulations, naslov 21, odeljak 189.180 „Safrole“, godišnje izdanje od 1. aprila 2024, govinfo.gov.
- National Toxicology Program, Report on Carcinogens, petnaesto izdanje, profil „Safrole“.
- B. Dietz i J. L. Bolton, „Botanical dietary supplements gone bad“, Chemical Research in Toxicology 20(4), 2007. DOI 10.1021/tx7000527.
- L. C. Dolan, R. A. Matulka i G. A. Burdock, „Naturally occurring food toxins“, Toxins 2(9), 2010. DOI 10.3390/toxins2092289.
- A. Kundu i A. Mitra, „Flavoring extracts of Hemidesmus indicus roots and Vanilla planifolia pods exhibit in vitro acetylcholinesterase inhibitory activities“, Plant Foods for Human Nutrition, 2013, sažetak. DOI 10.1007/s11130-013-0363-z. Naslov rada iz 2008. u Journal of Plant Physiology, DOI 10.1016/j.jplph.2007.09.002.
- Nicolas Monardes, Joyfull newes out of the newe founde worlde, preveo John Frampton, London, W. Norton, 1577, poglavlje „Of the Sarcaparillia.“ Sken Internet Archivea b30327222.
- Ayer's American Almanac 1878, J. C. Ayer and Co., Lowell, Massachusetts, prva stranica. Sken Internet Archivea ayersamericanalm00ayer.
- Cecil Adams, „Whatever happened to the soft drink sarsaparilla?“, The Straight Dope. Istorijska stranica jednog pivara o root beeru i sarsaparilli, i istorijska stranica jednog proizvođača sokova o sarsaparilli, obe bez datuma.
- Glosar PREMIEREPEAU, odrednica metil salicilat (samo reči za miris). Good Scents i Leffingwell zapisi o mirisu i PubChem, preko podataka Pyrfume.
- Prva stranica Google pretrage za reč „sarsaparilla“ u Sjedinjenim Državama, čitana 19. novembra 2026.

Nuit Élastique
Ekstrakt parfema, koncentracija 20 %. 8 nota, među njima crna maslina i zelena maslina.
Pročitajte i
3
Koren Vetiver: koren koji sve drži na okupu | PREMIEREPEAU
Vetiver je sirovina o kojoj niko ne govori. Ima ga u bazi otprilike svakog trećeg kvalitetnog parfema, gde podupire sve što je iznad njega da se ne uruši, a gotovo niko ko nosi te parfeme...

Birokratija IFRA, ili kako je birokratija izbrisala vek parfimerije
Francois Coty je 1917. komponovao parfem koji će narednih sto godina određivati čitavu porodicu.

Gurmanski Gurmanski parfem: nastao iz deserta | PREMIEREPEAU
Gurmanski parfemi su najmlađa mirisna porodica. Do 1992. nisu postojali. Te godine je parfimer Olivier Cresp napunio kompoziciju etil-maltolom, sintetičkim molekulom koji miriše na šećernu vunu,...
Sledeći tekst
Žurnal o parfemima
Koren Koren irisa u parfemima: 5 godina čekanja | PREMIEREPEAU
02.10.25







