Akord pustinjske kiše

Petrikor koji se nosi na koži: miris kiše na zemlji ispečenoj od sunca, ozon i kreozotni žbun. Pustinjska kiša je miris vode koja susreće sušu.
- Type
- Akord
- Olfactive family
- Drvenasti
Miris
Detaljno
Zanimljivosti
Geozmin, zemljan molekul u središtu petrikora, proizvode zemljišne bakterije (Streptomyces), a čovek ga oseća već pri 5 delova na bilion, što ga čini jednim od jedinjenja najjačeg mirisa koja su poznata. Kamile osete geozmin sa više od 80 kilometara, što im pomaže da u pustinji pronađu vodu.
Dobijanje i hemija
Način dobijanja
Nije jedna ekstrahovana sirovina. Geozmin se dobija fermentacijom bakterija Streptomyces ili hemijskom sintezom. Ozonske note su potpuno sintetičke (Calone, morski oksidi). Ekstrakt kreozotnog žbuna (Larrea tridentata) dostupan je kao ulje dobijeno destilacijom vodenom parom. Akord se sastavlja od ovih komponenti.
Nije primenljivo: akord ili pojam, a ne jedna sirovina
U parfemima
Pustinjska kiša je atmosferski akord građen na geozminu (zemljan, poreklom od bakterija Streptomyces), ozonskim sintetičkim sirovinama (Calone, morski oksidi) i mineralno-zemljanim modifikatorima. Deluje kao atmosferska nota između gornjih i srednjih nota u naturalističkim, pustinjom nadahnutim i konceptualnim kompozicijama. Elementi kreozotnog žbuna (Larrea tridentata) daju izrazit karakter američkog jugozapada. Tehnički je zahtevan: geozmin mora precizno da se dozira jer u višku postaje mutan.